U srijedu, 18. studenog, obilježit ćemo 35 godina od pada Vukovara, Grada Heroja čija žrtva zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske države i Domovinskog rata. Šestu godinu zaredom prema Vukovaru će se tim povodom zaputiti i biciklisti iz zagrebačkog Španskog, sudionici izazova „Ljubav se mjeri kilometrima”, koji svojim pothvatom odaju počast gradu i njegovim žrtvama te pomažu Vukovarskim leptirićima.
Priču je 2021. pokrenuo veliki Dinamov navijač Stjepan Vukušić, naš Štef, s kojim smo porazgovarali uoči nove, dosad najbrojnije ekspedicije. Na put dug 325 kilometara ove će godine krenuti 50-ak biciklista, a izazovu se svojim aktivnostima pridružuju i škole diljem Hrvatske…
„Pripreme su u zadnjoj fazi. Neki su s nama već godinama, ima dosta triatlonaca, ali i onih koji će se prvi put okušati u izazovu. Ljudi su puni entuzijazma, srce ih vuče iako još ne znaju kaj ih očekuje”, rekao nam je za početak Vukušić.
Uz pripreme biciklista, posljednjih se mjeseci radilo i na organizaciji puta. Financijska konstrukcija ekspedicije je zatvorena, zahvaljujući partnerima i prijateljima koji su ponovno stali uz ovu priču.
„Tu su naši stari, ali i novi partneri koji su prepoznali ovu akciju kao nešto čisto i vrijedno. Pomogli su nam financijski, ali i donacijama robe, poklona za Vukovarske leptiriće te materijala za uređenje njihova novog prostora. Nama je budžet za samu vožnju osiguran, a sav novac uplaćen preko platforme Čini pravu stvar ide Leptirićima.”
Ovogodišnji cilj je prikupiti 70.000 eura za novu kosu stubišnu rampu za kolica i daljnji rad udruge koja pomaže djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Iako će biciklisti put od Španskog do Vukovara odvoziti 17. i 18. studenog, donatorska kampanja trajat će do 31. siječnja 2027. godine.
„Želimo im prije svega pomoći nabaviti novu rampu, a ostatak sredstava usmjeriti u rad Udruge. Brinu se o djeci kojoj je potrebna velika podrška, i to u dijelu Hrvatske prema kojem svi imamo poseban pijetet. Pozivam sve koji mogu da ih podrže dobrovoljnom donacijom. Na platformi mogu ostaviti i nekoliko riječi podrške, Leptirićima, biciklistima, Vukovaru… I to puno znači.”
Koliko je izazov narastao možda najbolje pokazuje uključivanje škola. Prošle ih je godine bilo pet, tri iz Zagreba i dvije iz Splita, a u trenutku našeg razgovora Štef nam govori o čak 66 osnovnih i srednjih škola koje su se odazvale pozivu. Uz pomoć Leptirićima i očuvanje sjećanja na žrtvu Vukovara, poticanje mladih na bavljenje sportom i razvijanje osjećaja za druge od početka su važan dio projekta.
„Cilj nam je od starta bio uključiti škole i mlade, da u klincima pobudimo senzibilitet prema Gradu Heroju, ali i prema njihovim vršnjacima, posebno onima s invaliditetom. Da shvate da su i oni dio društva, da ih uključuju. Klinci su sve više u virtualnom svijetu, kao da postaju algoritmi. Gube doticaj sa stvarnošću, s prijateljima, s ljudima oko sebe. Želimo im pokazati da može i drukčije, da svoju energiju i vrijeme mogu iskoristiti za prijateljstva i za pomoć nekome kome je teško.”
Odaziv škola nadmašio je očekivanja, a svaka je pronašla svoj način sudjelovanja. Prikupljanje donacija samo je jedna od mogućnosti.
„Poslali smo pozive školama iz svih većih sredina i odaziv je bio nevjerojatan. Evo, 66 škola! Recimo, 13. gimnazija, koja je već nekoliko godina dio ove priče, ove godine ‘ubija’, organiziraju svoju utrku. Neke škole rade male seminare i eseje o mjestima kroz koja prolazimo, neke organiziraju interaktivne radionice, neke posjećuju muzeje i upoznaju se s iskustvima slijepih i gluhih osoba, a neke izrađuju filmiće. Cijeli spektar stvari može se napraviti oko jednog projekta. To pokazuje da ova priča može trajati cijelu godinu, a ne samo ta dva dana. Želja nam je da jednog dana uđe i u školski kurikulum.”
View this post on Instagram
Na cesti, pak, princip ostaje isti. Biciklisti će voziti u dvije skupine. Dnevna kreće iz Španskog 17. studenog ujutro, vozi oko 220 kilometara do Slavonskog Broda i ondje noći. Vukušić će ponovno predvoditi noćnu skupinu, koja kreće 18. studenog, minutu nakon ponoći. Prema planu, oko deset sati ujutro pridružit će se prvoj skupini u Slavonskom Brodu, odakle će svi zajedno nastaviti prema Vukovaru.
„Ovo će nam biti rekordni izazov po broju vozača. Krenuli smo skromno, a sada nam dolaze ljudi iz cijele Hrvatske. Javljaju se ljudi koje nitko od nas ne poznaje, koji samo žele voziti i pomoći. To nam je najveći ponos, da se priča tako širi.”
A što mogu očekivati oni koji prvi put sjedaju na bicikl za Vukovar? Štef im ne obećava ugodnu vožnju. Studeni na cesti donosi hladnoću, maglu, a nerijetko i kišu. Prošle ih je godine pratila od samog polaska.
„Vozili smo po baš jakoj kiši koja do Kutine nije stala. Nadamo se da ćemo ove godine imati povoljnije vrijeme, ali s obzirom na doba godine, vrlo je moguće da nas negdje uhvati. Objektivno, ima puno boljih godišnjih doba za ovakvu ekspediciju, ali nema boljeg datuma od onoga na koji se prisjećamo Vukovara.”
Nakon noći provedene na cesti, prve zrake dana donose novu energiju. Tada, priča nam, umor počinje ustupati mjesto pjesmi i iščekivanju dolaska.
„Kad se nakon cjelonoćne vožnje razdani, krene još jača pjesma i galama, dođe neka nova energija. A kad se približimo Vukovaru, sve zaboraviš. Kao da si tek sjeo na bicikl. Taj posljednji dio, od Vinkovaca do Vukovara, energija je nevjerojatna. Ljudi nam se priključuju putem, dočekuju nas, a kad uđemo u grad, cijela ulica gori od baklji. To se teško može opisati riječima.”
Kiša, vjetar i hladnoća, kaže, neće ih zaustaviti. O odustajanju bi razmišljali tek u slučaju jake snježne mećave.
„Sami smo birali taj datum. Kad pomisliš kako su ljudi u Vukovaru živjeli 1991. i kaj su sve prošli, onda je ovo naše mala muka. To si stalno ponavljamo. U prethodnih pet ekspedicija svi smo sretno stigli do cilja, nije bilo ozbiljnih problema i nikada nikoga ne ostavljamo. Siguran sam da će tako biti i ove godine.”
Od prve vožnje, na koju je krenuo s jednim prijateljem, do pedesetak biciklista i desetaka škola prošlo je pet godina. Je li tada mogao zamisliti koliko će ljudi prihvatiti njegovu ideju?
„Tada sam razmišljao samo da preživim!“, govori kroz smijeh Vukušić i nastavlja: „Tek sam kupio bicikl i nisam znao mogu li sve to odvoziti. Znao sam da ću nekako doći, ali nisam znao kako ni u kakvom vremenu. Nisam ni pomišljao da će to postati ovakav pokret, da će ljudi ovu priču doživljavati kao svoj projekt. Na to sam stvarno ponosan.”
Za sve što je izraslo iz tog prvog puta zaslužna je, naglašava, cijela ekipa koja stoji iza izazova.
„Veliko hvala svima u organizaciji, digli smo priču na dosta višu razinu. Imamo sada i svoj merch, a sva zarada od prodaje ide Leptirićima. Ljudi ponosno nose naše majice iako ni ne voze s nama do Vukovara. Podržavaju nas škole, poznati ljudi iz sporta i medija… Teško mi je nabrojiti sve, a da nekoga ne izostavim.”
Treću godinu zaredom uz izazov su i Dinamo te Dinamova zaklada Nema predaje. Podrška dolazi od igrača, djelatnika i navijača, a priča je odavno prerasla granice jednog kvarta i jedne navijačke boje.
„Hvala Dinamu, igračima prve momčadi, djelatnicima Kluba i Zaklade koji su pomogli u promociji. Mi koji smo krenuli u ovo jesmo dinamovci, ali s vremenom su nam se pridružili i navijači drugih klubova. Podržali su nas i Šafarić iz Varaždina, Jakić, Livaković, MMA borci, Ivica Kostelić… Koga god smo pitali, svi su se odazvali bez ustručavanja. Ljudi su spremni stati iza ove priče svojim imenom i prezimenom i na tome smo im jako zahvalni.”
Ovogodišnja vožnja imat će i posebnu posvetu. Na majicama sudionika bit će ime Alena Biluškovića, preminulog prijatelja, rođenog Vukovarca koji je uz Štefa i Leptiriće bio i prije prvih biciklističkih kilometara.
„Alen je bio uz mene od prvog dana, još dok smo radili akcije prije samih vožnji. Pomagao je Leptirićima, ali i drugim udrugama, vozio je s nama i trebao je biti s nama i ove godine. Volio bih da se njegovo ime posebno spomene jer je to zaslužio. Ovu vožnju posvećujemo njemu i njegovo ime i prezime nosimo na majicama.”
„Njegovi roditelji i prijatelji su uz nas. Bio bi presretan da vidi koliko se sve proširilo. Fali nam. Pokazao je i srce i muda, kak se veli. Nećemo ga zaboraviti. U srcu i na cesti, uvijek je s nama”, zaključio je Vukušić.
I vi možete podržati izazov „Ljubav se mjeri kilometrima” donacijom na platformi Čini pravu stvar i pomoći Vukovarskim leptirićima u njihovu svakodnevnom radu.
