U sklopu tradicionalne prosinačke humanitarne akcije Futsal Dinama, Plavi Sveti Nikola, Dinamova zaklada Nema predaje je, u suradnji s liderom HMNL-a, pokrenula humanitarnu akciju Plavi Sveti Nikola za Judo klub Fuji. Cilj akcije je prikupiti 10.000 eura kako bi judoke iz Fujija dobili priliku nastupiti na jakom međunarodnom turniru za osobe s invaliditetom – Adapted Judo turniru u Švicarskoj, u kolovozu iduće godine. Donacije se prikupljaju na posebno otvorenom humanitarnom računu u Erste Banci: HR4524020061500163194.
- Plavi Sveti Nikola 2025: Deveto izdanje Dinamove humanitarne manifestacije
- Plavi Sveti Nikola za Judo klub Fuji: Šaljemo male judoke na jaki međunarodni turnir u Švicarsku
Humanitarna akcija “Plavi Sveti Nikola za Judo klub osoba s invaliditetom Fuji” službeno je upisana u Evidenciju humanitarnih akcija pod oznakom GZG-HA/OST-25-41, što jamči potpunu transparentnost i zakonitost provedbe. Humanitarna akcija traje do 28. veljače 2026. godine.
Tim povodom, napravili smo opsežan razgovor utemeljiteljicom Judo kluba osoba s invaliditetom Fuji, Marinom Drašković…
Judo klub osoba s invaliditetom Fuji je prvi klub u Hrvatskoj specijaliziran za rad s djecom i mladima s invaliditetom, te predstavlja temelj razvoja juda za osobe s invaliditetom u državi, ali i šire. Okuplja oko 60 sportaša, među kojima su i djeca i mladi s cerebralnom paralizom, Down sindromom, intelektualnim i motoričkim teškoćama i poremećajima iz spektra autizma.
Za početak, kako i zašto ste sada već daleke 2012. godine osnovali Judo klub Fuji?
“Imala sam natjecateljsku judo karijeru u kojoj nisam ostvarila svoje snove. Radila sam kao trenerica mlađih dobnih skupina, ali se nisam vidjela kao natjecateljski trener. Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu i dvije godine bezuspješno tražila posao, s klasičnim ciljem, zaposliti se u velikoj korporaciji. No, dok su moji studentski kolege skupljali iskustvo, ja sam trenirala na tatamiju. Niti jedan me poslodavac nije odabrao i tada mi je to bilo ogromno razočaranje. Danas to vidim kao trenutak koji mi je promijenio smjer mog života. Te 2012. shvatila sam da želim da judo ostane dio svojeg života zauvijek”, rekla nam je Marina i nastavila:
“I onda mi je, ni sama ne znam odakle, sinula ideja da bih mogla pokušati trenirati judo s djecom s teškoćama, iako to nikada prije nisam vidjela uživo. Spletom okolnosti završila sam na aikido treningu za djecu s cerebralnom paralizom. Tjedan dana kasnije odlučila sam im pokušati prilagoditi judo. Na kraju tog prvog treninga dogodilo se nešto što nikada neću zaboraviti. Dvije sestre blizanke zaletjele su se prema meni, bacile se na mene dok sam još ležala na strunjači i počele mi govoriti “hvala”. Nisam mogla razumjeti zašto bi netko bio toliko zahvalan što sam mu posvetila sat vremena. Taj trenutak mi je doslovno okrenuo život. Ubrzo nakon toga pozvala sam tu ekipu djece s cerebralnom paralizom u Veliku Goricu, priključila im djecu bez invaliditeta koju sam tada trenirala i shvatila pa to je ta inkluzija o kojoj svi pričaju. I nije ni približno komplicirana kako se često predstavlja. Odluka je tada bila vrlo jednostavna. I tako smo, moja najbolja prijateljica Sanja, koja je također judo trenerica, i ja osnovale Judo klub Fuji”.
Ime nosite po japanskoj planini Fuji. Zašto ste odabrali baš to ime?
“Sanja i ja smo se doista zajedno popele na vrh Fujija. To nam je jedno od najposebnijih zajedničkih iskustava i nekako nam se činilo logično da klub nosi ime po planini koju smo osvojile. Ali drugi razlog zašto smo tako nazvali klub nosi puno dublje značenje. Jedan od motiva našeg kluba je ‘climb your mountain. Svi mi imamo neke svoje planine u životu – strahove, izazove, ciljeve, stvari koje nas koče ili koje želimo dosegnuti. A mi u klubu vjerujemo da je naš zadatak pomoći svakom članu da se popne na što više vlastitih “planina”, svojim tempom i na svoj način. Za nekoga je to prvi samostalni pad, za nekoga borba na turniru, za nekoga pogled u oči i “dobar dan” izgovoren bez straha. Ime Fuji nas svaki dan podsjeća zašto radimo to što radimo”.
Koliko za vaše članove i sportaše znači mjesto na kojem se mogu okupljati i trenirati? Što ih učite na treninzima, osim, dakako, judu?
“Našim članovima klub znači mjesto i prostor gdje mogu biti potpuno svoji. Bez uspoređivanja i osjećaja da ‘ne pripadaju’. Za mnogu djecu s teškoćama i mlade s invaliditetom to je prvo mjesto gdje dožive da ih se prihvaća takvima kakvi jesu, gdje se s njima radi strpljivo i gdje uspjeh predstavlja svaki mali korak, svaka nova naučena tehnika… svaki osmijeh. Naravno, učimo ih judo, ali ono što ih stvarno učimo jest kako se nositi sa životom. Učimo ih samostalnosti, snalaženju, strpljenju, upornosti i disciplini. Učimo ih kako pasti i kako se dignuti, i doslovno i figurativno. Učimo ih odgovornosti, kako surađivati, čekati red, uvažiti druge. A najvažnije, rekla bih, učimo ih da vjeruju u sebe. Da smiju probati, pogriješiti, opet probati, da su sposobniji nego što misle. Mnogi od njih tek na tatamiju prvi put iskuse koliko toga zapravo mogu kada im se pruži prava podrška i dovoljno vremena. To je naš mali svijet u kojem svatko ima mjesto i u kojem se svaki napredak, ma koliko mali bio, slavi kao veliki. I zbog svega toga, mi naš Fuji često zovemo i tvornica sreće”.
Iz retrospektive, koji je bio najdraži trenutak u ovih više od 13 godina Kluba, a na koji ste najponosniji?
“Uf, na ovo pitanje je gotovo nemoguće odgovoriti. Nakon više od 13 godina, toliko se toga skupilo i teško mi je bilo koji trenutak izdvojiti kao najdraži. Svaka godina donese novu količinu malih i velikih pobjeda, a ta kumulacija uspjeha iz godine u godinu raste. S njom raste i odgovornost, ali i nevjerojatna satisfakcija koju je teško opisati. Najljepše je zastati nakon godinu dana i pogledati unazad te vidjeti koliko je svaki, ali baš svaki član napredovao. Ne samo u judu, nego u hrabrosti, samopouzdanju, komunikaciji, snalažljivosti, odnosu prema drugima. To su trenuci kad shvatiš da si svjedok nečega puno važnijeg od sporta. A jednako posebno je i ono što se događa iz dana u dan, svaki zagrljaj, svaki osmijeh, ona iskrena sreća u njihovim očima kad nešto uspiju ili kad ih jednostavno vidiš da su sretni što su tu. Ti trenuci možda traju samo nekoliko sekundi, ali svaki od njih je najposebniji u tom trenutku. I upravo se od tih malih trenutaka gradi cijeli razlog postojanja našeg kluba”.
Koje ste sve uspjehe i priznanja osvojili, kao klub i individualno?
“Što se tiče klupskih priznanja, najveća nagrada nam je definitivno ona koju smo dobili od Europske komisije #BeInclusive EU Sport Award. To je nagrada koja uglavnom odlazi projektima s tisućama sudionika ili onima koji imaju milijunske izvore financiranja, tako da je činjenica da je jedan mali klub iz Hrvatske mogao stati uz njih za nas bila nevjerojatna potvrda da radimo nešto zaista vrijedno. Što se tiče mojih osobnih priznanja, ja ih iskreno ni ne doživljavam osobnima. Fuji je tim ljudi, trenera, mojih najdražih luđaka, koji svaki dan brinu o našim članovima, tako da ne mogu istaknuti sebe kad znam da iza svega stoji cijela ekipa. Zato ću taj dio elegantno preskočiti”, rekla nam je kroz smijeh Marina.
Na kojim ste sve međunarodnim turnirima sudjelovali?
“Prvih deset godina nismo sudjelovali na međunarodnim turnirima jer takav sustav natjecanja u Europi jednostavno nije postojao. Organizirali smo samo naše interne klupske turnire. A onda se dogodila neka luda sreća i dobila sam priliku voditi adapted judo u sklopu Europske judo unije. I tu smo napravili pravu malu revoluciju. Već nakon godinu dana pokrenuli smo EJU Adapted Judo Tour – Get Together Tour, prvi strukturirani sustav međunarodnih natjecanja za djecu i odrasle s invaliditetom. Fuji je čak organizirao i dva takva međunarodna turnira u Velikoj Gorici, u suradnji s Hrvatskim judo savezom, a financijski ih je podržao Grad Velika Gorica. Uspjeli smo do sada sudjelovati gotovo na svim turnirima diljem Europe i to je već samo po sebi ogroman uspjeh”, tvrdi Marina i nastavlja:
“Naravno, najveći izazov nam je financijski. U našem klubu je sve besplatno – treninzi, oprema, natjecanja… pa tako i odlasci na međunarodne turnire. Prvih deset godina nismo morali razmišljati o tome jer natjecanja nije bilo. Sad, kad postoji sustav i kad ga želimo pratiti, pred nama je velika planina: moramo pronaći način da osiguramo barem 20-30 tisuća eura godišnje kako bi naši sportaši mogli redovito sudjelovati na touru. To nam je trenutačno najveći izazov, ali i najveća motivacija, jer vidimo koliko im ta natjecanja znače i kako ih transformiraju u samostalne mlade ljude.
U srijedu 10. prosinca 2025. započela je humanitarna akcija Plavi Sveti Nikola za judo klub Fuji. Cilj je skupiti oko 10 tisuća eura za odlazak malih judoka iz Fujija na međunarodni turnir u Švicarsku. O kakvom je turniru riječ?
“Turnir u Švicarskoj je nešto što, iskreno, mislim da sportski svijet još nije doživio. Međunarodna judo federacija (IJF) je prije samo dva mjeseca osnovala inkluzivnu komisiju, jer do sada praktički nisu radili ništa sustavno na judu za osobe s invaliditetom. A njihov plan za Lausanne je revolucionaran u najljepšem smislu te riječi. Ideja je vrlo jednostavna, ali istovremeno golema: na mainstream Grand Slamu postavit će još jednu strunjaču i svaki dan uključiti po jednu granu juda za osobe s invaliditetom: para judo za slijepe i slabovidne, deaf judo, te adapted judo, koji pokriva gotovo sve vrste invaliditeta. To znači da će se u isto vrijeme, na istom mjestu, na istom događaju, odvijati dosadašnja dva svijeta juda: judaši bez invaliditeta borit će se za bodove za Olimpijske igre u Los Angelesu, a judaši s invaliditetom imat će priliku nastupati na potpuno jednak način, u istim uvjetima, pred istom publikom. Iskreno, ne znam postoji li na ovoj razini sporta išta inkluzivnije od toga. Zato nam je toliko važno da i naši Fuji judaši budu tamo jer ovo je trenutak koji može promijeniti povijest inkluzivnog sporta”.
Plavi Sveti Nikola je tradicionalna humanitarna akcija Futsal Dinama koja se posljednje dvije godine održava u suradnji s Dinamovom zakladom Nema predaje. Fuji je dio te akcije još od 2019. Kako je uopće počela suradnja s Futsal Dinamom?
“Naša suradnja s Futsal Dinamom počela je onako kako često počinju najbolje priče – potpuno neočekivano. Jednog dana ekipa iz Futsal Dinama javila se nama sa željom da nam pomognu. Mi uvijek volimo ljude koji nam žele stati uz bok pozvati na trening, da se svojim očima uvjere u to što radimo i kakva je atmosfera u dvorani. I tako su oni svoju ekipu doslovno dofurali k nama na tatami. Mi smo ih malo izbacali, dobro smo se svi zajedno nasmijali, i tu je nekako krenula ta posebna veza. Šalimo se da su tek nakon toga počeli pobjeđivati. A posebno moram istaknuti Domagoja Purgara, koji stalno traži načine kako nam još pomoći. Ponekad se stvarno čini da je više Fujevac nego Dinamovac. 😊
U sklopu akcije Plavi Sveti Nikola za judo klub Fuji, Fujijevci će biti gosti Dinamove zaklade i GNK Dinama na utakmici protiv Lokomotive, 20. prosinca 2025. Dva pitanja: Jesu li članovi uzbuđeni zbog dva velika događaja pred vama te koliko vašim članovima znači dolazak ne samo na takvu utakmicu, nego generalno sportske događaje drugih klubova?
“Hej, pričamo o Dinamu, naravno da je uzbuđenje ogromno! Nekoliko njih me već pitalo: „Stvarno idemo na veliki Dinamo? Na Maksimir?!“ Za njih je to stvarno poseban doživljaj. Dobar dio naših članova su veliki sportski fanovi, pogotovo nogometa. Imamo i dvije blizanke, Miu i Lanu, koje redovito prate utakmice naše reprezentacije i obožavaju ići na tekme. Tako da je svaka prilika da im omogućimo još jednu sportsku aktivnost izvan tatamija dočekana s oduševljenjem. Za njih to nije samo odlazak na utakmicu, to je novo iskustvo, izlazak iz rutine, druženje, osjećaj da su dio nečeg velikog. I zato jedva čekamo taj dan”.
Za kraj, zanimalo nas je kakvi su planovi Fujija u narednim godinama, ali i koja je vizija ne samo kluba, već i statusa domaćeg i međunarodnog sporta u narednih 5 do 10 godina.
“Moja vizija razvoja adapted juda je, priznajem, pomalo utopijska, ali ja u nju stvarno vjerujem. U Europi smo uspjeli postaviti sustav koji prije nekoliko godina uopće nije postojao, i to je ogroman korak. Sljedeći korak je napraviti isto na svjetskoj razini, da adapted judo postane prirodan, ravnopravan dio međunarodnog sporta, a ne nešto što se događa „sa strane“. Želim da djeca i odrasli s invaliditetom imaju jednaku priliku stati na tatami bez obzira gdje žive. Što se tiče samog Fujija, moja najveća želja je vrlo jednostavna: financijska stabilnost. Često imam osjećaj da stalno negdje tražimo sredstva, a istovremeno mi je iznimno važno da sve u klubu ostane besplatno. Mislim da sport, pogotovo sport za osobe s invaliditetom, mora biti dostupan svima. Ta djeca i njihove obitelji već imaju dovoljno prepreka u životu; ne želim da im novac bude još jedna. Trenutno imamo više od 70 djece na listi čekanja, što jasno pokazuje koliko postoji potreba, ali i koliko nas trenutni uvjeti ograničavaju. Zato je u našem planu za idućih 5 do 10 godina imati vlastitu dvoranu i stabilne izvore financiranja kako bismo mogli primiti svu djecu koja žele trenirati”, rekla je Marina i zaključila ovaj sadržajni razgovor:
“A moj osobni san je zapravo vrlo jednostavan: da Fuji bude mjesto koje može mirno i dugoročno funkcionirati, bez brige hoćemo li sutra imati dovoljno sredstava ili prostora. Da svako dijete koje želi trenirati može odmah ući u dvoranu – bez čekanja, bez financijskih briga i bez prepreka koje nemaju veze sa sportom. Da imamo svoj prostor, stabilnost i mir da radimo ono što najbolje radimo: biti tu za njih”.
