Tetraplegičara iz Zaprešića, Marka Dabelića (25), prije osam godina snašla je teška prometna nesreća nakon koje je ostao stopostotni invalid. Nakon osam godina života u kojemu samostalno ne može pomaknuti svoje ruke i noge pojavila se opcija skupe operacije u suvremenom Verita Neuro centru u Bangkoku, koja bi mu mogla omogućiti da prvi put od 2017. samostalno pomakne ruke i, kako je Marko sam izjavio, prvi put nakon osam godina zagrli svoju mamu i osobe koje se svakodnevno o njemu brinu.
Humanitarna udruga Srce Stenjevca stoga je pokrenula humanitarnu akciju „Markov prvi zagrljaj“, službeno verificiranu i odobrenu od strane gradskih i državnih institucija. Ukupni iznos humanitarne akcije za Marka je 231.509,11 eura s kojima će se platiti operacije na Tajlandu, postoperativne terapije i invalidska kolica prilagođena njegovom stanju.
U ovom trenutku prikupljeno je oko 50 tisuća dolara (42.4 tisuća eura), s kojima su plaćene prve dvije rate za prvu operaciju u tajlandskom Verita Neuro centru (prva operacija iznosi 122.900 USD, odnosno 103.910 EUR). Na svoje prvo putovanje na Daleki istok Marko će krenuti u utorak 23. rujna. Tim povodom, posjetili su ga predstavnici Humanitarne udruge Srce Stenjevca, predsjednica Tatjana Hlad i dopredsjednik Tomislav Družanović te Niko Rukavina iz Zaklade Nema predaje.
Jesi li uzbuđen ili nervozan pred putovanje?
„Uh. Oboje. Kada mi se dogodila nesreća, rekao sam sam sebi da nikad neću napustiti svoju kuću. Putovanje na drugi kraj svijeta nije bilo niti u primislima. Zbog toga sam malo nervozan, ali istovremeno i uzbuđen, jer znam da mi ova operacija može donijeti jako puno dobroga. Priliku da prvi put samostalno pomaknem ruke čime bih pomogao ne samo sebi, već i svojoj mami te ostalim dobrim ljudima koji se već osam godina brinu o meni,“ rekao nam je u uvodu razgovora Marko.
Marko će se na daleko putovanje otisnuti sa svojom majkom te asistenticom Ivanom. U Bangkok bi trebali stići 24. rujna, a već u četvrtak, 25. rujna, trebao bi biti podvrgnut prvoj operaciji. Slijedi mu oporavak od mjesec dana, a, nakon što mu ojačaju mišići na rukama, i druga operacija.
„Riječ je o suvremenom neurološkom centru koji je pomogao brojnim ljudima u sličnoj situaciji mojoj. Siguran sam da ću i ja osjetiti napredak. Za početak, da ću barem moći osjetiti ruke, a vjerujem i pomaknuti ih.“
A kakva je situacija s nogama. Postoji li šansa da bi, s obzirom na napredak tehnologije i medicine, jednoga dana ponovno mogao hodati?
„Postoji. Trenutno imam problem s tlakom. Kada me netko uspravi na noge, odmah padam u nesvijest. No, cilj je, nakon što mi se povrati osjet u rukama, i riješim problem tlaka, kroz nekih, nadam se, godinu-dvije, podvrgnuti se operaciji koja bi mi vratila osjet u noge. Šanse za to postoje, jer mi leđna moždina nije nepovratno oštećena, a mogla bi se dodatno oporaviti ugradnjom matičnih stanica“.
Marko je visok 206 centimetara, što predstavlja dodatni problem cijeloj njegovoj situaciji…
„Visina mi predstavlja problem u svakom pogledu. Otežava mi situaciju s tlakom, prebacivanje iz kolica u krevet, zatim u kadu. Recimo, zbog težine mi je puknulo uzglavlje na krevetu i sada moramo nabaviti novi. Teško mi je i dugo sjediti u kolicima, pa je potrebno prebaciti me natrag u krevet. Svakodnevni život mi je zbog visine svakako teži“.
O njemu se četiri sata dnevno brine asistentica Ivana i majka.
„Ljudi koji su donijeli taj zakon smatraju da je to dovoljno. Govore: ‘Kako je prije bilo, sada je super’. No, to što je prije bila još lošija situacija, ne znači da je sada dobra. Recimo, u Skandinaviji osobe koje su pretrpjele sličnu ozljedu kao i ja, imaju pravo na 24-satnu njegu. Nažalost, naznake ne postoje da bi se u dogledno vrijeme situacija mogla poboljšati. Prepušteni smo samima sebi i ljudima oko nas…“
I tako već osam godina… Kako se ti nosiš s cijelom situacijom?
„Prve dvije godine nisam izlazio iz stana. No, onda sam upoznao Ivanu, tada prijateljicu, a sada asistenticu. Tada sam krenuo izlaziti iz stana. U počecima sam imao napadaje panike, nisam mogao izaći iz ulice. No, malo pomalo, jednostavno sam se pomirio sa svojom situacijom i počeo donekle normalno živjeti, s obzirom na moje okolnosti. Izlazim van, idem na more…“, rekao je Dabelić i nastavio:
„Pomirio sam se s tom situacijom, no, sada mi se pružila prilika da ponovno mogu micati rukama, čime bih olakšao ne samo sebi, već i svima oko sebe“.
Kada smo ti na Instagramu poslali poruku da: „NEMA PREDAJE“, odgovorio si: „Nikad, pa ni tad“. Koliko je ta snaga u glavi, vjera u ozdravljenje bitna u tvojoj situaciji?
„To je jedino bitno. U ovoj situaciji ništa drugo ni ne preostaje. Ako si jak u glavi, onda možeš sve.“
Osim dobivanja osjećaja u rukama, operacija bi Marku mogla omogućiti još jednu želju – povratak na stadion Maksimir i utakmice Dinama…
Marko Dabelić (lijevo) na Dinamovoj tekmi
„Nažalost, od nesreće nisam bio na Dinamovoj tekmi. I dalje se družim s Dinamovim navijačima iz Zaprešića i zapadnog dijela Zagreba, ali, samo u trećim poluvremenima. No, evo, javno mogu obećati: Kada se vratim s operacije, dolazim na Dinamovu tekmu,“ rekao nam je za kraj Marko.
Kao što smo naveli, humanitarnu akciju pokrenula je Humanitarna udruga Srce Stenjevca koja je s djelovanjem započela 2022. godine.
„Kao što i sam naziv udruge kaže, bavimo se humanitarnim i dobrotvornim radom. Prošle godine smo radili humanitarnu akciju za Dječji dom u Ivancu, surađujemo s Udrugom Adopta, pomažemo i socijalno ugroženim pojedincima iz kvarta, a evo, i svake godine skupljamo školski pribor za djecu iz Domova. I ove godine smo se odazvali na poziv i priključili akciji „Nema predaje – ni u školi“.
A kako je došlo do suradnje Udruge i Marka, odnosno pokretanja humanitarne akcije?
„Marko nas je kontaktirao. On je htio sam napraviti humanitarku, za sebe, i pitao nas je za savjete. No, kako je organiziranje i provođenje humanitarnih akcija kod nas dosta prije svega birokratski izazovno, a mi u tome imamo iskustva, naravno da smo ga podržali i odlučili mu pomoći u njegovoj borbi“, rekla nam je predsjednica Udruge Tatjana Hlad.
Humanitarna akcija „Markov prvi zagrljaj“ traje do kraja studenog. Donacije se mogu uplatiti na službeni humanitarni račun akcije: HR1624020061500160224 ili skeniranjem barkoda na vizualu.
Osim standardnog ‘nema predaje’, Marku ovim putem želimo sretan put, uspješan operativni zahvat i… držimo ga za riječ: Po povratku s Tajlanda vidimo se na tekmi u Maksimiru.
