Nije bio baš vlak u snijegu, već kamion u blatu, ali na kraju su ipak svi složno mogli zapjevati: „Kad se male ruke slože sve se može…“ Ovom je prilikom, baš kao u nekad popularnoj pjesmi Arsena Dedića i Drage Britvića za naš stari filmski klasik, zaživjela zajednička akcija za pomoć svom prijatelju, kolegi, susjedu, bivšem suigraču… Bilo je tu „mnogo ruku“ koje su pomogle u zahtjevnoj akciji dopremanja i postavljanja stambenoga kontejnera.
Zaklada Nema predaje donirala je privremeni smještaj bivšem igraču Dinama, Radimiru Bobincu, čija je kuća u Petrinji oštećena serijom snažnih potresa.
Idejni pokretači priče njegovi su nekadašnji suigrači iz juniorskih i seniorskih dana u Dinamu: Damir Fučkar, Marko Mlinarić, Mladen Munjaković, Stjepan Deverić, Gordan Mohor, Krešimir Bronić, Srećko Lušić, Slavko Mikac, Ismet Karabašić, Krešo Vrbančić, Kruno Ivezić, Miroslav Drljača, Marjan Gorički, Predrag Krpan, Mladen Zebić, Davorin Babić, Gordan Kranjc, Mario Hvalec…
Zakladi su se obratili kao skupina bivših Dinamovih igrača s ciljem da zajedno pokušamo pomoći našem nekadašnjem suigraču, bivšem junioru i članu prve momčadi čija je kuća stradala u razornom potresu koji je pogodio područje Banovine.
Bobinac je u Dinamu kao junior i potom član prve momčadi proveo osam godina, od 1974. do 1982. Na njegovoj su kući u Petrinji popucali temelji, nosivi zidovi, stradao je krov, srušen dimnjak, nema grijanja i u ovome trenutku ondje nisu mogući uvjeti za život. S obzirom na to da su učestali naknadni potresi koji mogu trajati i do godinu dana, a svaki novi udar dodatno oštećuje kuću, popravci i obnova do daljnjega nisu mogući.
Sve je to, dakako, teško i psihički izdržati. Stoga je Zaklada Nema predaje, na inicijativu bivših Dinamovih igrača, donirala stambeni kontejner za privremeni smještaj.
– To su moji dinamovci, to je moj Dinamo – sa snažnom je emocijom i skrivenom suzom u kutu oka, govorio Bobinac promatrajući cijelu akciju postavljanja kontejnera pa nastavio:
– Prekrasna gesta… ovo je gesta koja se ne može zaboraviti. Svaka vam čast i puno hvala. Ova situacija mi zbilja vraća osmijeh na lice i vjeru u daljnji život. Pogotovo gospoda iz Dinama i Zaklade Nema predaje. Najljepša vam hvala. Nema plakanja, nema šanse, ovo je sretan dan, ne bumo sad cmizdrili.
– Mi se nikada nismo predavali. Jel’ tako? – nadodao je na to s ponosom Marko Mlinarić.
– Ovo mi puno znači i od srca vam svima hvala, i dečkima koji su me se sjetili i pokrenuli cijelu priču bez da sam išta o tome znao. Velika hvala Dinamu i Zakladi Nema predaje, svi ste mi pomogli da supruga i ja lakše prebrodimo ovo teško razdoblje. Nadam se samo da ćemo se i češće družiti jer silno mi je drago sve vas vidjeti.
Nije Bobinac bio samo puki promatrač. S obzirom na to da je nakon igračke karijere neko vrijeme, kako sam kaže, radio i kao „građevinac“, tako je i sad aktivno pomagao u postavljanju samoga kontejnera: krčio je nepristupačan put, bagerom navažao šljunak, ravnao teren…
A, bilo je tu i te kako puno posla. Samo postavljanje stambenoga kontejnera nije baš išlo lako. Zbog nepristupačnoga terena, relativno uskoga poljskog puta sama je akcija trajala nešto dulje nego što bismo očekivali. Kišno vrijeme i natopljeni meki teren baš i nisu bili saveznici u cijeloj priči pa je tako i sam kamion-dizalica znao duboko „uroniti“ u blato pri čemu su bile potrebne iznimne vještine spretnoga vozača kako bi manevrirao cijelom akcijom.
Kad je u samome smiraju dana kontejner napokon postavljen na predviđeno mjesto, uslijedilo je veliko olakšanje popraćeno gromkim pljeskom.
Posebno je dirnut bio proslavljeni Dinamov kapetan Marko Mlinarić.
– Drago mi je da sam vidio našega Bobija i silno sam ponosan što smo reagirali na takav način, od svih suigrača do kluba i same zaklade. Dinamo sustavno kroz humanitarne aktivnosti pokazuje da je puno više od sportskog kluba, posebno osnivanjem zaklade koja, između ostaloga, pomaže i bivšim igračima. Ovo mu puno znači i pokazuje da smo zajedno i da brinemo jedni o drugima što je u ovim teškim vremenima iznimno važno. Vidite i sami koliko nas je razveselilo što smo se vidjeli nakon dulje vremena, što smo popričali i, neovisno o teškim okolnostima, uspjeli evocirate lijepe uspomene i pritom se dobro nasmijati. Želim našem Bobiju puno sreće. – naglasio je Mlinarić.
U posjetu je bio i Mladen Munjaković koji je kao jedan od inicijatora akcije i bivši suigrač također pružio punu podršku. Štoviše, Mlinarić i Munjaković su, primjerice, igrali zajedno s Bobincem i u Dinamu, ali i u sisačkoj Segesti u doba dok je bila u Prvoj HNL.
– Bobi se sjajno drži i baš sam ponosan na sve ovo. Mislim da smo svi zajedno uspjeli u ovoj akciji. Nadam se da će ovo okupljanje biti impuls da se češće vidimo i družimo. Znamo da nas obaveze i svakodnevica vuku u stranu, ali uvijek možemo pronaći vremena za druženje. Sad nas je ponovno spojila i udružila ova teška situacija, ali naći ćemo se mi i ljepšim povodom – dodao je Munjaković.
Na dolasku u Petrinju inzistirao je i Stjepan Deverić, popularni Štef, koji je s Bobincem igrao u prvoj momčadi plavih.
– Silno sam htio doći i pružiti mu podršku. Drago mi je da smo se vidjeli i da je ova akcija u potpunosti uspjela i naišla na pozitivan odjek. U jednom je trenutku bilo malo „napeto“ promatrati manevriranje s kontejnerom i ulazak u dvorište, ali na kraju su to besprijekorno izveli po doista teškim uvjetima. Jeste li vidjeli samo koliko se i sam Bobi angažirao, nisam znao da tako zna manevrirati bagerom, ha ha ha… U svakom slučaju, sjajna akcija i pljesak svim dinamovcima, a hvala i klubu i zakladi – dodao je Deverić.
Jedan od glavnih inicijatora akcije, bivši Dinamov juniorski vratar Damir Fučkar, ujedno zadužen i za dobru atmosferu, ponosno je i kratko sažeo bit cijele akcije:
– Na sve sam ponosan jer je svatko od nas pružio koliko je mogao. Dinamo i dinamovci svoje ne zaboravljaju.
